Kako su Egipćani čuvali mumije?
Stari Egipćani su pre više od 6000. godina započeli mumifikaciju mrtvih kako bi tela svojih voljenih zaštitili od propadanja.
Šta znači mumija?
Mumija je preparirano i sačuvano telo mrtvaka. Reč mumija dolazi iz arapskog jezika i znači telo sačuvano pomoću voska ili katrana.
Zašto su Egipćani želeli da sačuvaju mumije ili telo mrtvaka?
Egipćani su verovali u život posle smrti. Dušu su zamišljali kao pticu sa ljudskim licem, koja danju leti, a noću se vraća u grob, jer se boji zlih duhova. Zbog toga su Egipćani leševe ,,mumicifirali” da bi ih duše mogle prepoznati i da bi znale u koji grob da se vrate.
Šta je to balsamovanje ili mumificiranje? Kako se izvodi?
Kada bi neko umro, izvadili bi mu oragne (mozak, srce, pluća, organe za varenje) i oni su se čuvali posebno u četiri suda koji su se zvali ,,kanopske veze”. Zatim su u telo stavljane soli, koje su zajedno sa suvim pustinjskim vazduhom izvlačile vlagu. Kada bi se leš osušio, okupali bi ga, istrljali borovom smolom i umotali u stotine metara platna. Sve ovo je trajalo sedamdeset dana. Za to vreme se pripremao sanduk za mumiju. Ako je pokojnik bio važna ličnost ili bogat, postavljano je više sanduka od kojih svaki tačno ulazi u sledeći. Slikari su ručno oslikavali sanduke, kao i zidove grobnice. Skupljane su stvari koje su pokojniku služile u životu i stavljane su u grob. Po verovanju Egipćana, tada je pokojnik bio spreman za svoj budući život.